Pozvani: ravnatelji sveučilišnih knjižnica, predstavnici matičnih službi za visokoškolske knjižnice, predstavnici Hrvatskoga knjižničnog vijeća, predstavnici Hrvatskog knjižničarskog društva, članovi Komisije za visokoškolske knjižnice pri Hrvatskome knjižničnom društvu kao domaćini

Sudionici okruglog stola:

• Tatjana Aparac-Jelušić, moderator
• Edita Bačić
• Dragutin Katalenac
• Josip Stipanov
• Ankica Janković
• Juraj Lokmer
• Petar Krolo
• Milivoj Zenić
• Bruno Dobrić
• Tamara Krajna
• Helena Markulin
• Dubravka Kunštek
• Katica Ivić
• Zrinka Udiljak
• Dubravka Stančin-Rošić
• Tanja Sušec
• Marijana Mišetić
• Dubravka Luić Vudrag

1. Razvoj i povezivanje knjižnica u području visokog obrazovanja i znanosti
2. Promjene u postojećem zakonu o Visokim učilištima 
3. Financiranje sveučilišnih knjižnica

ad1) 

• utvrđivanje mjesta i uloge knjižnično-informacijske djelatnosti unutar strategije razvoja visokoškolskih ustanova
• koordinirana izgradnja fondova
• stvaranje jakih središnjih knjižnica

• Postojeći Zakon o visokim učilištima nije ugradio sve odredbe koje je predlagala knjižničarska zajednica i koje bi, prema našem mišljenju, utjecale na bolji položaj visokoškolskih knjižnica a time i na njihov snažniji doprinos akademskoj nastavi i znanstvenom radu u Hrvatskoj:
- da se izrijekom navede da za pitanja knjižnično-informacijske djelatnosti, senat sveučilišta osniva sveučilišno knjižnično vijeće,
- da se izrijekom navede da se knjižnična djelatnost na sveučilištu organizira u skladu sa Zakonom o knjižnicama i Standardima za visokoškolske knjižnice,
- da je u postupku osnivanja visokoškolske ustanove osnivač dužan zatražiti mišljenje Nacionalne i sveučilišne knjižnice kao središnje matične knjižnice u Republici Hrvatskoj kada se radi o pitanjima vezanim uz knjižničnu djelatnost,
- da se obavezno dostavljaju magistarski i doktorski radovi sveučilišnoj knjižnici pripadajućeg sveučilišta te Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici.

• potreba promjena u sustavu financiranja sveučilišnih knjižnica od strane MZT-a u korist REALNOG CJELOVITOG FINANCIRANJA ukupne sveučilišne djelatnosti knjižnica: svih djelatnika, realnih materijalnih troškova, programskih troškova, nabave opreme, troškova održavanja i kapitalnih ulaganja

• Postoje li u Hrvatskoj sveučilišne knjižnice i kakav je njihov položaj i zadaće?
• Na koji se način postaviti u odnosu na mjesto i ulogu hrvatskih općeznanstvenih knjižnica?
• Na koji način djelovati na javnost, uključujući i političku javnost da prepoznaju ono što je nužno da bi knjižnični sustavi funkcionirali?

1.  Postoje li u Hrvatskoj sveučilišne knjižnice i kakav je njihov položaj i zadaće?

D. Katalenac smatra da u Hrvatskoj ne postoje sveučilišne knjižnice. Knjižnice koje nose taj naziv bliže su tumačenju pojma općeznanstvene knjižnice. U preobrazbama sveučilišta intencija je da novi zakon ostavi sveučilištu široko polje autonomije, te da će se fakulteti, a samim tim i knjižnice morati više orijentirati na rektorski zbor.
Također je upozorio na nekoliko izvjesnosti:

• da se sveučilišta moraju preobraziti,
• da će se preobraziti u sveučilišta kao jedini pravni subjekt, s mogućim modelom neovisnih škola i sl.,
• iz toga proizlazi i položaj knjižnične djelatnosti na sveučilištima - sveučilišne knjižnice i uopće knjižnična djelatnost na sveučilištima se također moraju preobraziti.

J. Stipanov smatra da zakon treba promatrati u cjelini, odnosno da će odlučujuće biti ono što sveučilišta propišu, a da će zakoni urediti samo neke temeljne odnose. Po njemu je bitno sljedeće: transformacija sveučilišta u pravnu osobu (do sada su to bili i fakulteti), iskoristiti mogućnosti informacijske tehnologije, te da nemamo sveučilišne knjižnice po onim parametrima koje bi sveučilišna knjižnica trebala imati (ona mora djelovati zajedno sa svim knjižničarskim jedinicama unutar sveučilišta).
Istaknuo je da se u novom ZVU treba očekivati minimalistički pristup odnosno preusmjeravanje niza regulativnih mjera na sama sveučilišta, te nekoliko odrednica za moguće modele:

• pri transformaciji sveučilišta bitan će element biti kvaliteta,
• knjižnice će biti nužno dovedene u drukčiji položaj – zahtijevat će se suradnja i povezivanje,
• nove informacijske tehnologije neće se promatrati samo s obzirom na njihove mogućnosti, dosege i implikacije, već i na njihovu ulogu s obzirom na podršku sveučilištu kao cjelini.

2. Na koji se način postaviti u odnosu na mjesto i ulogu hrvatskih općeznanstvenih knjižnica?

Postavlja se pitanje da li je problem ako knjižnica ima dvojaku ulogu (znanstvena i sveučilišna, sveučilišna i nacionalna…). Pitanje je da li knjižnice imaju dovoljno novca i ljudskog potencijala da ne atrofiraju neke njihove funkcije.
J. Stipanov ponovno je upozorio na to da se ne smije polaziti od iznimaka, te se upitao što se zapravo misli kada se govori o "isključivo sveučilišnoj knjižnici" i što je to "općeznanstvena knjižnica"? Njegovo je mišljenje da se knjižnica ne smije poistovjećivati sa svojim fondom.
Dubravka Luić-Vudrag založila se za bržu i uvjerljivu reakciju na Nacrt ZVU-a te za konačnu informaciju o tome tko je u MZT-u nadležan za knjižnice.
D. Katalenac iznosi da nije problem prisustvo nečega u knjižnicama, nego je problem odsustva sadržaja. On smatra da obavezni primjerak, zbirke…, knjižnice mogu samo obogatiti i da nikako nisu teret ili problem.
 

3.  Pitanje na koji način djelovati na javnost, uključujući i političku javnost da prepoznaju ono što je nužno da bi knjižnični sustavi funkcionirali?

T. Aparac-Jelušić smatra da se problemi ne mogu rješavati stihijski nego da bi trebalo postaviti prioritete.
Marijana Mišetić upitala se da li stručna zajednica uopće zna što hoće postići?
Dragutin Katalenac založio se za utvrđivanje neophodnog minimuma za izgradnju suvremene sveučilišne knjižnice, a J. Stipanov upozorio na to da su Standardi obveza i MZT-a i struke.
U raspravi je također više puta naglašeno da je potrebno ozakoniti prijedlog standarda i da to treba biti najvažniji prioritet, a da iz standarda proizlaze pitanja koja se dalje mogu predlagati zakonodavcu, financijerima i sl. Nakon što se propišu minimumi standarda treba se usmjeriti na rektorski zbor jer će on propisivati “norme ponašanja” i baviti se financijskim problemima. Budućnost knjižnica na sveučilištima moramo promatrati kroz sveučilišni sustav i partnerstvo.
Sažetak diskusije vezan je uz treći blok razgovora:
1. Osvješćivanje i senzibiliziranje javnosti.
2. Ozakoniti prijedlog Standarda.
3. Formulirati zahtjeve prema zakonodavcu.
4. Iskoristiti informacijsku tehnologiju i pokazati put hrvatskoj znanosti kako treba iskoristiti prednosti te tehnologije.
5. Usmjeravati buduće zahtjeve prema rektorskom zboru. 
6. Unutar struke potrebno je prepoznati partnere za razgovor i na temelju minimuma zajedničkih standarda treba graditi zajednički model ali i pojedinačne modele ovisno o sredinama unutar kojih radi pojedino sveučilište.
 

Zaključci

• Da je razvidno stajalište svih prisutnih prema kojemu se na putu preobrazbe hrvatskih visokih učilišta knjižnična djelatnost na njima mora postaviti tako da knjižnične jedinice djeluju unutar sustava/mreže na čijem čelu je sveučilišna knjižnica.
• Da je u Nacrtu standarda za knjižnice visokih učilišta u RH pregledno donesen popis zadaća (i odgovornosti) struke koja ih treba ostvarivati, te kako MZT koje ih propisuje, treba pratiti ostvarivanje tih zadaća.
• Da se na osnovne naznake ustroja i djelovanja knjižničnih sustava na visokim učilištima u RH, nadovezuju specifičnosti pojedinih sredina, koje valja uvažiti u skladu s dosezima struke te s planovima i mogućnostima zajednice.
• Da treba insistirati na tome da ministar znanosti i tehnologije propiše Standarde i da se organizira razgovor u MZT-u na temu Nacrta ZVU-a, odnosno mjesta, zadaća, organizacije i financiranja knjižnica na visokim učilištima.