program	dr. Melita Ambrožić Nacionalna i univerzitetna knjižnica u Ljubljani Trendovi razvoja sveučilišnih knjižnica u svijetu i Sloveniji Sažetak: Visokoškolske knjižnice koje su nastale pri ustanovama za visoku naobrazbu, naročito pri sveučilištima, bile su do XX. stoljeća usmjerene pretežno k izgradnji i održavanju što većih zbirki knjižnične građe. Bile su slabo povezane sa svojim okruženjem i služile su relativno uskom krugu korisnika tzv. intelektualnoj eliti. Promjene u načinu i organizaciji visokoškolskog obrazovanja i u razvoju znanosti i tehnologije, demokratizacija društvenih pravaca, te promjene u užem i širem okruženju visokoškolskih ustanova, utjecale su kako na određenje poslanstva visokoškolskih knjižnica, tako i na sadržaj i na način njihovog rada. Koncept izoliranosti i samodovoljnosti za suvremene visokoškolske knjižnice postao je neprihvatljiv, one su postale nužan sastavni dio znanstveno-nastavne djelatnosti, njihov osnovni cilj. U literaturi nalazimo čak oznake da se radi o tzv. Novoj generaciji visokoškolskih knjižnica koje su korisnički usmjerene, imaju jasno postavljene i provjerljive ciljeve te učinkovit menadžment. Budući da djeluju u okruženju, za kojeg su značajne neprekidne promjene, moraju biti sposobne te promjene uočavati i primjereno na njih reagirati, te biti dinamičan organizam usmjeren u budućnost. Slovenija je u usporedbi s ostalim europskim narodima dobila svoje prvo sveučilište (s izuzetkom vremena ilirskih provincija) prilično kasno, 1919. god., a neki oblici visokoškolskog obrazovanja postoje od ranije. Iako je najprije odlučeno da će imati jednu knjižnicu, koja bi služila cijelom sveučilištu, narastanjem broja visokoškolskih ustanova sve više je rastao i broj visokoškolskih knjižnica. Razvijale su se same za sebe, bez tješnje povezanosti sa sveučilišnom knjižnicom. Njihov broj tako je narastao, da danas o racionalnoj organizaciji mreže visokoškolskih knjižnica u Sloveniji ne možemo govoriti (samo jedan fakultet, npr., u svojoj zgradi ima 19 visokoškolskih knjižnica). Njihova je analiza pokazala da zbog neprimjerene organiziranosti i neprimjerenog načina financiranja (naročito onih sa samo jednim ili dva zaposlena), većina njih teško prati promjene (akademskog) okruženja koje se brzo razvija. Rezultati ankete pokazali su da većina njih u procesu svog menadžmenta ne uvodi metode kao što su strateško planiranje, izgradnja informacijskog sustava za potrebe menadžmenta i praćenja uspješnosti dostizanja ciljeva. Neki knjižničari čak misle da je potpuno svejedno koliko su uspješni jer ih njihova okolina ne nagrađuje prema njihovom angažmanu, uspješnosti i kvaliteti. Usprkos tome u Sloveniji ima primjera vrlo dobrih i uspješnih visokoškolskih knjižnica, koje prate ne samo promjene u svojoj okolini nego i promjene na svjetskom nivou i mogu se usporediti s knjižnicama u najrazvijenijim zemljama.
program	prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Utjecaj promjena u akademskom obrazovanju na preoblikovanje knjižničnih službi i usluga Sažetak: U radu se problematiziraju posljedice promjena u akademskome obrazovanju, te izdvajaju koncepcijska i organizacijska pitanja koja izrastaju pod utjecajem promjena na sveučilištu a utječu na preoblikovanje knjižničnih službi i usluga.  Naglasak je na polazištima na kojima valja graditi strategiju razvoja sveučilišnih knjižničnih sustava - viziji i strategiji razvoja sveučilišta samog, fizičke odrednice njegove organizacije te stupanj interakcije akademske nastave, znanosti i tehnologije.  Ukratko se donosi pregled osnovnih organizacijskih modela knjižničnih službi i usluga na sveučilištima te praktičnih i povijesnih čimbenika koje valja uzeti u obzir pri odabiru optimalna modela, a napose se ukazuje na utjecaj novih tehnologija na organizaciju i poslovanje knjižnica unutar sveučilišta.  Zaključno se nastoji ukazati na nužnost osmišljene i stručno utemeljene strategije preoblikovanja knjižničnih službi i usluga na sveučilištu, unutar koje važno mjesto ima i sustav profesionalne izobrazbe, te na nužnost stalne komunikacije s matičnom akademskom zajednicom koju valja pridobiti za zajedništvo u promišljanju i ostvarivanju razvojne strategije.
program	mr. Radovan Vrana Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Uloga digitalnih knjižnica u promjeni procesa diseminacije informacija u akademskoj zajednici Sažetak: Razvoj znanstvenog komuniciranja moguće je pratiti stoljećima unatrag sve do pojave prvih znanstvenih časopisa koji su obilježili nastanak sustava diseminacije znanstvenih informacija koji upotrebljavamo i danas. Promjene koje su u kasnijem razdoblju knjižnice doživjele na polju modernizacije poslovanja izgradnjom novih informacijskih sustava temeljenih na informacijskoj tehnologiji imale su za cilj ubrzati diseminaciju informacija i učiniti ju kvalitetnijom. Odgovarajući na zahtjeve znanstvenika i ostalih članova akademske zajednice za relevatnim informacijama, knjižnice su s vremenom razvile niz usluga koje su mogle ponuditi kao odgovor na te zahtjeve. No, knjižnice u tome nisu bile usamljene, pa je pojava komercijalnih davatelja informacija, a kasnije i Interneta donekle ugrozila položaj knjižnica u odnosu na svoje korisnike u akademskoj zajednici. Pojava digitalnih knjižnica označila je potencijalnu prekretnicu razvoja knjižnica i promjenama njezinih oblika, ali su ti potencijali tek naznačeni i tek će u budućnosti možda biti do kraja razvijeni i iskorišteni ukoliko akademska i šira zajednica prepozna svoje mjesto unutar nove globalne informacijske okoline i bude aktivno sudjelovala u njenom razvoju.
program	dr. Irena Sapač Univerzitetna knjižnica Maribor ravnateljica Organizacija knjižničnega sistema Univerze v Mariboru na pragu 21. stoletja Sažetak: Knjižnični sistem Univerze v Mariboru sestavljajo Univerzitetna knjižnica Maribor in sedem knjižnic fakultet in visokih šol med njimi knjižnica Tehniških fakultet, knjižnica Ekonomsko-poslovne fakultete, knjižnica Pedagoške fakultete, knjižnica Fakultete za organizacijske vede, knjižnica Pravne fakultete, knjižnica Fakultete za kmetijstvo in knjižnica Visoke zdravstvene šole. Univerzitetna knjižnica Maribor je osrednja knjižnica Univerze v Mariboru, ki daje s svojo dejavnostjo informacijsko podporo izobraževalnemu, znanstvenoraziskovalnemu in umetniškemu delu na univerzi, koordinira knjižnično informacijsko dejavnost, koordinira  nabavo in ponudbo knjižničnega gradiva ter medknjižnično izposojo na univerzi, koordinira izdelavo bibliografije univerze, izobražuje uporabnike o knjižničnem gradivu ter posreduje informacije za raziskovalno in strokovno delo tudi drugim uporabnikom. S povezovanjem osrednje Univerziteten knjižnice Maribor s fakultetnimi se knjižnični sistem Univerze v Mariboru približuje sodobnemu modelu, v katerem so vse knjižnice na univerzi funkcijsko povezane. Cilj knjižničnega sistema Univerze v Mariboru je postati evropsko primerljiv sistem, ki deluje po načelih bibliotekarske vede ter svoj razvoj usklajuje z razvojem znanosti in univerze.
program	dr. Josip Stipanov Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ravnatelj Visokoškolske knjižnice u 21. stoljeću Sažetak: Uz druge čimbenike na promjene u knjižnicama posebice u zadnje vrijeme presudno utječe nova informacijska i telekomunikacijska tehnologija i novi mediji. To se odnosi posebno na nova svojstva te tehnologije odnosno tih medija: dinamičnost i komunikativnost. Te promjene zahvaćaju knjižnice iznutra i znače (korjenitu) promjenu metoda i načina rada i visokoškolskih odnosno sveučilišnih knjižnica.  S tim u svezi valja istaknuti i kvalitetno nove mogućnosti tih knjižnica u ostvarivanju njihove društvene uloge, pri čemu valja naročito naglasiti (sve)obuhvatnost te znatno veću djelotvornost u ispunjavanju zahtjeva i potreba (njihovih) korisnika. Glavne značajke rada tih knjižnica u sljedećem stoljeću su: - ne posjedovanje nego omogućavanje korištenja, - ne posudba nego dostupnost, - ne popisi nego preglednost/pristupačnost, - ne informiranje nego kvalitetno upućivanje, - ne pronalaženje nego izabiranje, - ne podastrijeti nego brzo uspostaviti, - ne nuditi nego sažeto iznijeti. Takav način rada znači ujedno i drugačiju profilaciju i koordinaciju tih knjižnica ne samo unutar istog sveučilista već i šire znanstvene zajednice. U tom pogledu kriteriji neće biti toliko prepoznati prema (institucionalnoj ili sličnoj) pripadnosti korisnika (nastavnog i znanstvenog osoblja te studenata), koliko prema tome kako će korisnici prepoznati mogućnosti pojedinih knjižnica. Budući organizacijski i programski razvoj visokoškolstva/sveučilišta zacijelo će također utjecati na način i metode rada visokoškolskih odnosno sveučilišnih knjižnica.
program	Edita Bačić Knjižnica Pravnog fakulteta u Splitu voditeljica Knjižnice visokih učilišta u Splitu: pregled stanja i aktualni problemi  Sažetak: Knjižnice na splitskom sveučilištu nastajale su različito. Ovisilo je to prvenstveno o načinu i vremenu formiranja pojedinih visokoškolskih ustanova. Osnivanjem Sveučilišta u Splitu 1974. godine trebala je započeti nova faza u razvoju pojedinih fakulteta, pa tako i knjižnica u njihovom sastavu. Očekivana koordinarana nabava i sustavno unaprijeđivanje visokoškolskih knjižnica, kroz plansku suradnju sa Sveučilišnom knjižnicom, nije se ni do danas ostvarila. Materijalni problemi visokoškolskih ustanova, jednako kao i samog Sveučilišta, svakako su jedan od ograničavajućih faktora. No, nažalost tome moramo pridodati i neprofiliranu kadrovsku politiku visokoškolskih institucija koja je manje ili više glavni krivac za nedostatak stručnog osoblja u našim knjižnicama. Osnivanjem Veleučilišta u Splitu otvara se novo poglavlje u već i tako zamršenoj situaciji međusobne suradnje. Kako pronaći najbolji put za unaprijeđivanje rada svih knjižnica splitskih visokih učilišta, pitanje je na koje treba pronaći pravi odgovor. Za sada bilježimo samo početne korake kroz parcijalna i privremena interesna partnerstva.
program	Branka Šporar, prof. Sveučilišna knjižnica Rijeka Odjel obrade građe voditeljica Stanje i problemi knjižnica Sveučilišta u Rijeci Sažetak: Sveučilište u Rijeci, osnovano je 1973. godine, danas u svome sastavu ima 9 fakulteta, jedan sveučilišni odjel, tri visoke škole (Rijeka, Pula, Gospić), Studentski centar s odjelima u Rijeci i Puli i dvije sveučilišne knjižnice: u Puli i u Rijeci. Na svim fakultetima i visokim školama djeluju knjižnice, koje su nastale prilikom osnivanja tih ustanova i razvijale se kao njihova infrastruktura obrazovnoga i znanstvenoga djelovanja. Sveučilišne (središnje) knjižnice su starije od svakoga pojedinoga fakulteta i samoga Sveučilišta, a u sveučilišnu zajednicu su ušle sredinom 90-tih godina kao dobro uređene općeznanstvene knjižnice regionalnoga karaktera s dvojnom funkcijom. U ovome radu se iznose stanje i problemi: funkcioniranje, organizacija i međusobni odnosi knjižnica Sveučilišta u Rijeci. Činjenica je da je stanje u svakoj knjižnici različito, ali ni u kojoj nije zadovoljavajuće s obzirom na standarde za visokoškolske knjižnice u Republici Hrvatskoj. Također je činjenica da na Sveučilištu ne postoji knjižnično-informacijski sustav, da ne postoji Sveučilišni knjižnični odbor, te da stanje knjižnica odražava stanje sveukupne sveučilišne zajednice, njezinu organizaciju i stupanj sveučilišnoga zajedništva.
program	dr. Maja Jokić Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu NSK i visokoškolske knjižnice - mogući pravci suradnje i razvoja Osnovne teze: Jedan od mogućih pravaca suradnje i razvoja visokoškolskih (fakultetskih i institutskih) odnosno znanstvenih knjižnica nudi se kroz organiziranje konzorcija, čija bi uloga bila: - rješavanje problema nabavne politike, - obrada i dostupnost građe, - kontinuirano obrazovanje knjižničnog osoblja, - obrazovanje korisnika.
program	Ivanka Kuić Sveučilišna knjižnica u Splitu Knjižnice visokih učilišta: zakonske osnove i praksa Sažetak: Visokoškolske knjižnice planiraju svoj razvoj u skladu s ciljevima i organizacijom visokoškolske naobrazbe. Kako se visoko obrazovanje u Hrvatskoj već neko vrijeme nalazi u stanju promjena, to je stanje utjecalo na to da se dogode značajne promjene i u području sveučilišnog knjižničarstva. To se prije svega odnosi na promjene u području legislative. Usvajanjem Zakona o visokim učilištima 1993. god. dogodile su se korjenite zakonske promjene koje na žalost nije adekvatno pratila i dnevna praksa. Naime, sveučilišta u Hrvatskoj dobila su od Republike Hrvatske ovim zakonom vlasnička i osnivačka prava nad sveučilišnim knjižnicama. Time je otvorena mogućnost da pojedina sveučilišta  autonomno organiziraju knjižnični sustav primjeren potrebama, broju studija, fakulteta i studenata. Čini se da sveučilišta to do sada nisu shvatila i nisu pokazala dovoljno inicijative i interesa za ovu djelatnost. Još uvijek smo ostali i bez odgovora na pitanje što se očekuje od sveučilišnih knjižnica i kakve knjižnice trebaju studenti, znanstveno i nastavno osoblje na sveučilištu. Mnoga specifična pitanja vezana samo za sveučilišne knjižnice ostala su tijekom ovih sedam godina što je na snazi Zakon o visokim učilištima, otvorena i čini se na ovaj način nerješiva: pitanje financiranja, primjerene nabave fonda zaštite vrijednih zbirki, kulturne funkcije i dr. U radu se posebno naglašavaju ova pitanja kao i pitanja organizacije knjižnične djelatnosti na sveučilištu, i daju neka moguća viđenja rješenja ovih problema što bi moglo biti poticajno za buduću raspravu i nalaženje novih rješenja.
program	Dragutin Katalenac Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Zvona za sveučilišne knjižnice: sveučilišta bez knjižnica vs. sveučilišta kao knjižnice Sažetak: U radu se na primjeru sveučilišnih knjižnica Pule, Rijeke, Splita i Osijeka propituje sadašnje stanje i položaj, problemi i poteškoće, te mogućnosti sveučilišnih knjižnica u Hrvatskoj, naročito u odnosu na njihov zakonski položaj, vlasnička i osnivačka prava, te financiranje pojedinih segmenata. Polazeći od procjene da u Hrvatskoj ne postoje prave sveučilišne knjižnice, a da su postojeće sveučilišne to samo po nazivu, autor se zauzima za redefiniranje položaja sveučilišnih knjižnica kao ustanova od značaja za sveučilište, odnosno znanstveno istraživački i obrazovni rad na sveučilištu, ali i kao istanova kulture - čuvara neprocjenjivog nacionalnog knjižničnog blaga. U radu se ukazuje na mogućnost razvoja sveučilišnih knjižnica u sklopu suvremenih sveučilišnih knjižničnih sustava s posebnim naglaskom na mogućnost primjene različitih sustava i izvora financiranja kako ukupne djelatnosti i razvoja, tako i pojedinih programa i funkcija.
program	Juraj Lokmer, dipl. inž. dipl. knjižničar Sveučilišna knjižnica Rijeka ravnatelj Prijedlog organizacije knjižnično-informacijskog sustava Sveučilišta u Rijeci Sažetak: Problematika organiziranja i rada knjižnica na sveučilištu stara je koliko i sama sveučilišta, jer je knjižnica u bilo kojem organizacijskome obliku bila uvijek vrlo važna i potrebna institucija obrazovne, znanstvene i istraživačke djelatnosti sveučilišta. Ta problematika dobiva na važnosti posebno početkom ovoga stoljeća u SAD-a i u Europi, kada knjižnice trebaju odgovoriti na sve zahtjevnije potrebe vremena: povećani broj dokumenata, sve veće potrebe za novim informacijama izvan vlastitih fondova, tj. sve veće potrebe posredovanja i stvaranja novih informacija. Učinkovitost sveučilišne zajednice time postaje ovisna o organizaciji i učinkovitosti njezine knjižnice, a time knjižnice dobivaju nove zadaće, veću važnost i postaju odraz stanja i potreba sredine u kojoj djeluju. Prijedlog modela organizacije i procesa stvaranja suvremenoga knjižnično-informacijskoga sustava Sveučilišta u Rijeci zavisi, razumije se, o zakonskoj regulativi visokoškolstva i knjižnične djelatnosti u Hrvatskoj, o konkretnim potrebama i zahtjevima Sveučilišta za knjižnično-informacijskim uslugama. Istovremeno se ovim prijedlogom ukazuje na posebnosti Sveučilišta u Rijeci (npr. dvije središnje knjižnice: u Rijeci i Puli, djelovanje Sveučilišta na nekoliko lokacija), na posebnosti središnjih knjižnica (stoljetna tradicija, dvojna funkcija, ”privilegija” obveznoga primjerka), na neke razvojne tendencije u knjižnično-informacijskome okruženju u državi (novi modeli knjižnično-informacijskih sustava i udruživanja: SZI, NISKA), te na potrebu uvažavanja objektivne stvarnosti (položaj znanosti, komunikacijska infrastruktura). Valja ustvrditi da su postojeći zakonski okviri nedostatni za bilo kakvo institucionalno knjižnično zajedništvo na Sveučilištu. Isto tako ti zakonski okviru ne spriječavaju da se odmah započne s funkcionalnom integracijom knjižnično-informacijske djelatnosti na Sveučilištu što je za očekivati kao odgovor na objektivne potrebe sveučilišne zajednice i kao izraz volje svih sudionika budućega sustava. Poznato je da je korištenje CARNet mreže ostvareno u svim sveučilišnim jedinicama i knjižnicama. Ostaje projektirati i postaviti Intranet Sveučilišta, odnosno njegov knjižnično-informacijski segment, nabaviti minimum potrebne informatičke (računalne) opreme i preraspodjeliti (zaposliti) unutar sveučilišne zajednice neophodno potrebne informatičke stručnjake. Time bi bili ostvareni osnovni infrastrukturni preduvjeti organiziranja i djelovanja modernoga knjižnično-informacijskoga sustava Sveučilišta. Realno je očekivati da bi u ovome trenutku razvoja, kada na Sveučilištu ne postoji knjižnično-informacijski sustav kao odgovor na izražene sve veće potrebe za učinkovitijom i jeftinijom knjižnično-informacijskom djelatnošću, trebalo odmah početi primjenjivati model organizacije ”sustava koordinirane decentralizacije” u kojemu su fakultetske knjižnice samostalne, a središnjoj se knjižnici Sveučilišta omogućuje koordininacija njihovih aktivnosti, prije svega nabave, informacijsko-referalne službe s primjerenijim korištenjem građe. Taj minimum zajedništva je osnova s koje se odmah zatim, a svakako nakon donošenja novoga zakona o visokoškolstvu na kojem će se zasnivati nova organizacija sveučilišta, polazi s integracijskim procesom u pravcu jačeg funkcionalnog, upravnog i organizacijskog povezivanja knjižnica Sveučilišta u cilju stvaranja ”kooperativnoga decentraliziranoga sustava” kao prijelaznoga oblika, koji vodi do konačnoga cilja: ostvarenja modela potpuno centraliziranoga sustava. Time bi se postiglo stvaranje jeftinijega, učinkovitijega i kvalitetnijega knjižnično-informacijskoga sustava, primjerenoga novoj organizaciji Sveučilišta.
program	Martina Dragija, prof. dr. Tatjana Aparac-Jelušić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Pristup i metodologija istraživanja kvalitete knjižničnih zbirki u knjižnicama visokih učilišta Sažetak: Jedna od temeljnih zadaća knjižnica visokih učilišta osiguranje je dostupnosti ispitne literature studentima. Nedovoljna pokrivenost i dostupnost ispitne literature vezane uz pojedine kolegije problem je sa kojim se susreću gotovo sve fakultetske knjižnice u Hrvatskoj.  U radu se govori o pristupima oblikovanju nabavne politike u knjižnicama visokih učilišta te o evaluaciji knjižničnih zbirki s naglaskom na analizi dostupnosti građe kojom se mjeri uspješnost djelovanja knjižnice i to kroz dva segmenta – kvalitetu knjižnične zbirke i raspoloživost građe.  Analiza fondova na dvanaest fakulteta zagrebačkog sveučilišta poslužila je kao osnov za promišljanje pristupa i metodologije istraživanja kvalitete knjižničnih zbirki u knjižnicama visokih učilišta u Hrvatskoj, s posebnim naglaskom na kvalitetu zbirki ispitne literature. Model evaluacije pokrivenosti i dostupnosti ispitne literature temelji se na definiranju literature potrebne za kolegij, označivanje i indeksiranje kolegija, te odnos između dostupnosti i raspoloživosti traženih jedinica građe u odnosu na cjelokupnu zbirku. Sustavnim praćenjem dostupnosti literature olakšao bi knjižničarima posao nabave, izdavači bi imali uvid u stanje koje je vezano uz ritam izdavanja udžbenika, istraživačima o pokrivenosti određenog područja u knjižnici literaturom vezanom uz akademsko obrazovanje, a knjižničarima-istraživačima omogućilo izradu analiza i pokazatelja uspješnosti rada knjižnica. U radu će se obraditi i alternativni model osiguravanja dostupnosti vrlo tražene ispitne literature (izdavanje e-udžbenika i skripta te stvaranje digitalnih zbirki ispitne literature).
program	mr. Sanja Brbora-Majstorović Sveučilišna knjižnica u Splitu Prema istinskijem partnerstvu korisnik-knjižničar Sažetak: U suvremenom se knjižničarstvu sve više govori o korisnicima i važnosti produbljivanja partnerskog odnosa s knjižničarima na obostranu dobrobit i zadovoljstvo. Općepoznata dugogodišnja žalopojka o gospodarskoj neimaštini što posebice pogađa "neprofitne" i "dotirane" znanost i kulturu zvuči već kao otrcana fraza. No katkad su dostatni sitni koraci pa da se zaokrene u željenom smjeru. U tom smislu kooperativni odnos korisnik-knjižničar može umnogome pridonijeti premošćivanju bremenite situacije u kojoj su se našle i visokoškolske knjižnice. Kako? Pitajmo korisnike o njihovim potrebama i željama, zamolimo ih za sugestije, uključimo ih u zajedničke projekte (to su učinile i bogatije zemlje, pa zašto ne bismo i mi). Razmotrimo li pomno njihove prijedloge, prepoznamo li uistinu što traže, moći ćemo ciljano usmjeriti svoju energiju i (skromna) sredstva, a korisnici će biti zadovoljniji. S druge strane, zadovoljan korisnik postat će svjesniji važnosti knjižnice, a time i njezin zagovornik i promicatelj u široj zajednici. Naravno, kako bi se to postiglo, potreban je obostran angažman i korisnika i knjižničara. Visokoškolske knjižnice, usudila bih se reći, imaju tu sreću što im je korisnička populacija relativno omeđena (sveučilišni nastavnici, znanstveni istraživači i studenti s određenog sveučilišta) pa se samim tim mogu lakše doznati njihove potrebe i želje, prikupiti njihove primjedbe i savjeti. Upravo u središtu ovoga rada jedan je takav anketni upitnik upućen (potencijalnim) korisnicima visokoškolskih knjižnica u gradu Splitu. Ispitivanja mnijenja korisnika visokoškolskih knjižnica već je bilo, međutim težište ove ankete usmjereno je prema istraživanju korisnikovih dojmova o knjižnicama i knjižničarima te prikupljanju njihovih sugestija koje bi, nadam se, mogle pridonijeti jačanju uzajamnog partnerstva s knjižničarima i poboljšati knjižničnu uslugu.
program	Irena Pilaš Nacionalna i sveučilišna knjižnica Zbirka službenih publikacija Dostupnost službenih publikacija na web-u Sažetak: Službene publikacije danas su jedan od važnih i nezaobilaznih izvora informacija – kako za vladine organizacije, znanstvene institucije, školstvo, tako i za sve građane u demokratskom društvu. Službene publikacije i državne informacije nalaze se u velikom broju na mrežnim stranicama, osnivaju se digitalne knjižnice pri međunarodnim organizacijama i vladama koje žele ponuditi javnosti na uvid što više sadržaja o svojoj strukturi, djelatnosti, odlukama i politici koju provode. Pri IFLA-i djeluje Sekcija za državne informacije i službene publikacije, koja uz nekoliko srodnih sekcija, npr. FAIFE, vodi brigu kako omogućiti dostupnost službenih publikacija što većem krugu korisnika. Na planu dostupnosti službenih publikacija, može se uočiti, da su na međunarodnom planu Ujedinjeni narodi, a na području Europe – Europska Unija i Vijeće Europe, donijeli niz odluka kojima je osigurana dostupnost službenim publikacijama i informacijama. Službene publikacije su informacijski vrlo vrijedna građa, sadržajno i tematski vrlo raznolika, a pri izradi ovih publikacija sudjeluju vrhunski timovi stručnjaka. Ove publikacije javljaju se u velikom broju na svim medijima, a među prvima su bile prisutne na Internetu i dostupne najčešće u cjelovitim izdanjima. U izlaganju će se prikazati službene publikacije dostupne na web-u i njihove mrežne adrese: Republike Hrvatske, Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, zatim međunarodnih organizacija: Ujedinjenih Naroda, Europske Unije i Vijeća Europe.